Vukovarsko - srijemska županija

Dan sjećanja na žrtve srpske agresije nad mještanima Sotina

Nedjelja, 14.10.2012. u 09:00 sati u Sotin.

Glasnim izražajnim nastupom govornik je pročitao imena poginulih i nestalih mještana Sotina:

Mijo Andrijanić, Stjepan Bestrcan, Snježana Blažević, Slavica Cicvarić, Mihovil Čeke, Hrvoje Đukić, Krešimir Đukić, Sidonija Đukić, Đuro Erdelji, Jozija Filipović, Kata Filipović, Marko Filipović, Martin Fišer, Smajo Halilović, Josip Hodovanj, Zvonko Horvatić, Marko Ivančić, Stjepan Juršić (otac) Stjepan Juršić (sin) Zvonko Juršić, Elizabeta Kamerla, Ante Korać, Đuro Kovač, Sidonija Kovač, Zlatko Krainović, Vinko Krešić, Anđelko Kunac, Darko Kušić, Magdalena Kušić, Marin Kušić, Marko Kušić, Nikola Kušić, Ljubica Željka Lemunović, Antun Luketić, Dražen Luketić, Hrvoje Ljubas, Tomislav Marinović, Vlatko Marinović, Ivica Matijašević, Josip Mikletić, Stjepan Mikulić, Josip Novak, Slavko Novak, Dragutin Počić, Đuro Počić, Petar Procek, Vladimir Radić, Antun Raguž, Mako Raguž, Mirjana Raguž, Miroslav Raguž, Andrija Rajs, Boris Rapčak, Đuro Rogić, Henrih Sili, Stjepan Šarik, Marin Škarica, Tomislav Špear, Stjepan Šter, Dražen Tolp, Vladimir Turba, Andrija Varga, Željko Vojković, Ivica Zrnić.

Njihova imena odzvanjala su Vukovarskim prigradskim naseljem Sotin, kao opomena za nikada kažnjene zloćine. Rado ih se sjećamo, nikada ne zaboravljamo, a istina je kako ih vidimo ih i danas, veseli i nasmijani žive u našim srcima. Upravo zato ponavljati ćemo njihova imena dokle god postojimo i očekivati pravdu za žrtve, očekivati kaznu za zločince.

Tmuran dan i tišina lomili su teške uzdahe okupljenih, teško suzdržavane suze klizile su niz obraze potvrđujući već ranijih godina ustanovljeno, da je svake godine sve teže. Kako svaka obljetnica povećava nošenu dugogodišnju bol, novo razočarenje u sustav pravde, ali i novi pogled na Domovinski rat, novi pogled na pogiblju naših roditelja. I kako svaka godina donosi daleko veći ponos na hrabre hrvatske branitelje, naše roditelje, na sve civilne žrtve Domovinskog rata, koji su svojim tijelima stali pred krvnika, kako bih zaštitili svoje obitelji, svoj dom, svoju Domovinu.

Hvala im..

Podsjetimo kako prema svjedočenjima i iskazima preživjelih Sotinjana između 14. i 20. listopada 1991. srpske su vojne postrojbe nakon okupacije Sotina veći broj nesrpskih mještana nasilno odvele iz svojih domova, a potom u logor u Negoslavcima gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima i ispitivanjima.

Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji, najviše u Begejce. Preostale Hrvate u Sotinu okupatori su držali u pritvoru, radnim logorima, tjerali na prinudni rad i postupno ih ubijali.

Bili su to čestiti i marljivi ljudi kojima su oduzeli ljubav, obitelj, zaustavili životni korak samo zato što su bili Hrvati.

Nakon povratka posmrtni ostatci dijela stradalih nađeni su na mjesnom groblju i u masovnoj grobnici kod vučedolskih vinograda, a mnoge sudbine još uvijek su nepoznate. Do sada su pronađeni posmrtni ostatci 33 žrtve, a Sotin još uvijek traga za 31 nestalom osobom.

Sotinjani su iscrpljeni i razočarani poslije 21 godine traganja za istinom i pravdom za žrtve, a kaznom za zločince.

Za sada je jedno potpuno sigurno - sotinjani nikada neće posustati dok ne dočekaju trenutak kada će istina i pravda stići u Sotin.